Zarada i portažnja sve više podstiče porodice da se bave ovčarstvom [Video]

Uzgoj ovaca, zbog malih obaveza u poređenju sa zaradom i konstantnom potražnjom na tržištu, ponovo postaje sve unosnije zanimanje u mnogim selima. Mališa Tijanić iz sela Crkolez, najudaljenijeg sela u u opštini Istok, podno Mokre Gore, poseduje stado koje mu svake godine, uz mala ulaganja, obezbjeđuje zaradu.

Bavljenje ovim poslom se u njegovoj porodici kako kaže nasleđuje sa kolena na koleno.

‚‚To je nama tradicija to je stari otac, deda, pradeda držao. Nismo ih ostavljali ni za vreme rata i dalje se mučimo i drudimo se da ih održimo i dalje“, kaže Mališa i dodaje: ‚‚Jeste teško ali tu smo sa porodicom žena i deca. Jeste teško ali može da se postigne. Imam 140 velikih i oko šezdeset-sedamdeset mladih i još toliko bi trebalo da buide jer sad su u fazi jagnjenja“, dodaje on.

Značajnu ulogu u uzgoju ovaca imaju i subvencije koje su dodatna stimulacija za bavljenje ovim poslom.

„Tu kosvska vlada dodeljuje. Upisani smo za zemlju i stoku. Petnaest evra može da se dobije po ovci i sto pedeset evra po hektaru zemlje“, kaže Tijanić.

Problema nema ni oko prodaje. Za ovog domaćina su čuli i iz mnogih drugih opština te nema potrebe da traži kupce, već oni dolaze kod njega.

„Pošteno da vam kažem ja to sve kući plasiram. Imam dosta mušterija, evo šesta-sedma godina. Imam jednog mušteriju koji dolazi tu kod štale i sve što imam uzima. Znači sve od jednom prodam. Što se toga tiče prolazim lepo“ dodaje Mališa Tijanić.

Pored svoje najuže porodice, žene i dece koji mu pomažu, veliki oslonac je i brat koji ima veći broj grla krava. Mokra Gora ispod koje se prostire ovo selo obiluje bogatim pašnjacima i netaknutom prirodom. Oni tokom leta stoku zajedno vode u ovu planinu na ispašu.

„Odvojeni smo ali leti zbog posla jer brat ima krave ostajemo na planini petnaest dana on, petnaest ja i menjamo se tako. Ovde ih držimo do maja meseca a od maja izvodimo stoku na planinu i tamo smo do kraja septembra. Imamo gore naše imanje i stanove tu smo izlazili uvek i ja sam prvi Srbin koji je posle rata izašao gore. Imamo uslove gore mnogo dobre“, kaže Tijanić.

Porodica koja želi da se bavi ovim poslom može da zaradi i da živi ot stočarstva kaže ovaj ugledni domaćin iz Crkoleza.

„Pošteno da Vam kažem ko hoće da radi može. Samo, na žalost omladina sad ovim neće da se bavi, malo moja deca. Imam tri sina, nijedan nije zapošljen. Da mi je jedan zapošljen bilo bi drugačije, ovako plšim se da ne odu. Moji se bave (Ovčarstvom) ja ne mogu se požalim. Da nije njih ja ne bi mogao ništa sam, može da se živi solidno ko hoće da radi. Moja procena je da ako čovek drži, treba da drži malo više. Nije isto držati pedeset ili sto komada. Ima obaveza, moraš malo da znaš, ima posla oko jagnjenja, hrana treba da se spremi ali ipak snalazimo se i solidno može da se živi“, tvrdi domaćin iz sela Crkolez.

Selo Crkolez je preživljavalo kroz vekove. U pisanim izvorima selo se prvi put pominje 1395. godine, u povelji srpske kneginje Milice kojom se crkva svetog Jovana u Crkolezu prilaže svetogorskom manastiru Svetog Pantelejmona. Selo i njegovi stanovnici su baštinili svoju istoriju koja se uglavnom vezuje za seosku crkvu. Selo je preživelo mnoge izazove. Danas je pred njegovim žiteljima novi izazov.

„Pošteno da vam kažem kako je bilo pre i posle rata sad je malo bolje. Ima dosta nezaposlenih. Oko deset mladih je nezaposleno a koji bi mogli da se zaposle, kako bi selo malo prosperiralo. Ako ode omladina šta ćemo mi stari tu, plšim se toga. Ima nas oko osamdeset koji tu živimo. To je jedno malo selo u kome se više od svih drugih sela ljudi najviše bave stočarstvom i poljoprivredom. Svaka kuća ima po deset-dvadeset grla goveda, niko nije ispod jedne ili dve krave. Ovce držimo ja i i još jedan moj komšija“, završava razgovor sa novinarima Radio Goraždevca Mališa Tijanić, domaćin iz Crkoleza.

Na uvećanje brojnog stanja ovaca i sve većih stada u ruralnim sredinama gde žive Srbi primetno je i iz razloga što se ova grana stočarstva redovno subvencioniše. U suprotnom nebi bilo profita kažu poljoprivredni stručnjaci. Uz to bavljenje ovčarstvom ne oduzima previše vremena, što je još jedna prednost.