Kosovska preduzeća i uspostavljanje reciprociteta

BIRN-ova televizijska debata „Život na Kosovu“ se je ovog četvrtka bavila temom ukidanja carine od 100 procenata na srpske proizvode i zamene iste reciprocitetom, sa preduzetnicima, koji su govorili o barijerama sa kojima su se suočili, i kosovskim institucijama, koje su govorile o novim merama reciprociteta.

Piše: Arbisa Shefkiu

Isak Vorgučić je proizvođač piva iz Gračanice. Pored toga što je novinar po profesiji koji rukovodi KIM radiom od 2000, on je takođe odlučio da postane proizvođač piva jer mu je to bila strast.

Proizvodio je pivo za sebe u svom dvorištu, a 2017. je odlučio da uloži u proizvodnju piva i za druge. U junu 2018. je pokušao da izveze ovo pivo u Srbiju.

Tu se je Vorgučić suočio sa dvostrukim standardom koji je postojao u trgovinskim odnosima između Kosova i Srbije.

„Uvozio sam ječam iz Bačke Palanke kako bih pravio svoje pivo na Kosovu i zbog toga nisam morao da radim fitosanitarne analize, ali kada sam pivo slao u Srbiju, pored fitosanitarne dokumentacije (za pivo), morao sam da šaljem u srpske institucije na analizu (hrane)”, kaže Vorgučić.

Vorgučić dalje objašnjava da ga je ova analiza koštala po 100 evra za svaku vrstu piva koju je imao, što je značilo 4 analize. „Nekoliko puta sam uvozio iz Srbije i Slovenije na Kosovo i nikada nisam morao da plaćam dodatne analize, dok sam, kada sam slao robu za Srbiju, bio primoran da radim ove analize i roba je morala da stoji na carini danima, što je ugrozilo kvalitet piva“, dodaje Vorgučić.

Ove nedelje, Vlada Kosova je uvela reciprocitet sa Srbijom, zahtevajući da iste mere koje [p. p Srbija] primenjuje na kosovske proizvođače počnu da se primenjuju na srpske proizvode prilikom ulaska na Kosovo.

U ovoj debati, na petočlanom panelu, koji su činili privremeni ministar finansija i transfera, Besnik Bislimi, Astrit Panxha, iz Kluba proizvođača Kosova, Arjeta Pozhegu iz Udruženja kosovskih drvoprerađivača, i Agim Sahiti, proizvođač piletine, se je govorilo o tome kako će uvođenje reciprociteta pomoći kosovskim preduzećima.

Besnik Bislimi, privremeni ministar finansija i transfera, rekao je da su dve mere koje je Vlada postavila u reciprocitetu nepriznavanje srpskih fitosanitarnih i sanitarnih sertifikata.

„Rekli smo da se ne priznaju fitosanitarni sertifikati Srbije, što znači da ih treba izvaditi na Kosovu. Srbija ne priznaje kosovske fitosanitarne sertifikate i sledstveno ni kosovska strana neće priznavati sertifikate iz Srbije“, naglasio je on.

Za Bislimija, uvođenje reciprociteta podrazumeva ravnopravan tretman. „Reciprocitet je znak ravnopravnog tretmana u međunarodnim odnosima. Mi smo ostavili prostor kako bi pokazali da smo zainteresovani da nema nikakvih barijera sa Srbijom“, rekao je Bislimi.

„Reciprocitet podrazumeva da tim metodama vi meni onemogućavate izvoz u vašu zemlju. Istim metodama ćemo mi onemogućiti vaš izvoz u moju zemlju”, dodao je on.

Pored toga, u Srbiji se ne može trgovati nijednim proizvodom ako na istom piše “Proizvedeno na Kosovu“.

Agim Sahiti, direktor fabrike “Konsoni”, pozdravio je meru reciprociteta, ali je zahtevao da se ista primenjuje i sa mnogim drugim zemljama.

“Zalažem se za reciprocitet ne samo sa Srbijom, već i sa svim drugim državama i mi nemamo sa drugim državama. I Grčka nas tretira isto, ne priznaje određene stvari”.

Astrit Panxha iz Kluba kosovskih proizvođača je skrenuo pažnju da reciprocitet sa Srbijom ne našteti kosovskim proizvođačima.

„Srbija koristi politiku obeshrabrivanja za kosovske proizvode, ali mi ne bi trebalo da pravimo poteškoće u trgovanju sirovinama jer time nanosimo štetu našem proizvođaču. Mi bi trebalo da pravimo poteškoće za konačne proizvode“, rekao je Panxha.

Arjeta Pozhegu iz Udruženja kosovskih drvoprerađivača se slaže sa ovim stavom i kaže da sirovine, čak i za drvnoprerađivačku industriju, trebaju biti izuzete od bilo kakvih mera Vlade, što će se i dogoditi od 1. aprila, kada se ukida carina od 100% za srpske proizvode.

Uticaj carine na proizvođače

Sa druge strane, Panxha iz Kluba proizvođača kaže da je postojala određena korist od carine od 100% koju je uveo bivši premijer Ramush Haradinaj jer se povećala potrošnja lokalnih proizvoda, ali je bilo i određenih problema.

“Proizvodni sektor je bio pozitivan na Kosovu, ali rast bi bio veći da oni nisu zamenili srpske proizvode proizvodima iz drugih država”, dodao je Panxha.

Ali postoje i drugi proizvođači koji su imali velike koristi od carine od 100%.

Proizvođač proizvoda Sempre, Arben Tërshnjaku, iz kompanije “Liri” je rekao da im je uvođenje carine mnogo pomoglo. „Carina je našim potrošačima pružila priliku da probaju Sempre (a ne Plazmu, popularni keks iz Srbije). Nakon što su ga probali, čvrsto verujemo da će nastaviti da koriste Sempre. Od trenutka [p. p. uvođenja] carine zabeležili smo enormno povećanje od 120% u proizvodnji Semprea“, rekao je Tërshnjaku.

Dok je Shaqir Palushi iz kompanije „Frutex“, koja proizvodi sokove, rekao da je imao sličnih problema pri izvozu sokova Srbiju.

„Do pre nekoliko meseci, naši su proizvodi jednom u 6 meseci stavljani u karantin od 10-14 dana na granici (zadržavani od strane Srbije), sve dok se ne bi vratile analize (sokova) iz srpskih laboratorija. Dok je ova politika promenjena pre 4-5 meseci, ali se još uvek ne priznaju fitosanitarni sertifikati Kosova“, rekao je on.

Činjenica da se fitosanitarni sertifikati kosovskih proizvođača ne priznaju u Srbiji znači da uzorci proizvoda proizvedenih na Kosovu moraju biti poslati na fitosanitarne analize u Srbiji.

Drugačiji problem u odnosu na gorenavedena preduzeća ima Adnan Ibrahimi iz vode „Miros“. On ima problema sa trgovačkim barijerama sa Albanijom i tražio je reciprocitet i sa ovom državom.

„Albanska država primenjuje akcize na uvoz plastike. U ovom slučaju, nas pogađa izvoz kojim imamo za Albaniju i oni primenjuju akcizu na nivou od 35 leka po kilogramu plastike i 5 leka na staklo“, rekao je Ibrahimi.

“Ni Makedonija ne primenjuje ovu akcizu, odakle izvozimo i mislimo da bi trebalo primeniti neku vrstu reciprociteta i sa Albanijom, jer ometa razvoj poslovanja u Albaniji”, rekao je.

Bislimi je rekao da postoji velika razlika između barijera sa Albanijom i Srbijom.

„Postoji velika razlika između trgovačkih barijera sa Albanijom i Srbijom. Jer sa Albanijom u svakom trenutku možeš da sedneš i tretiraš ih, da pronađeš rešenje. Srpska strana nije bila spremna da razgovara, čak ni da prihvati postojanje barijera“, rekao je Bislimi.

“Albanija nema akcize za kosovske proizvođače, ona ima akcizu kao deo svojih poreskih politika”, dodao je Bislimi.

Dok je Miodrag Milićević, iz NVO-a Aktiv, izneo sumnju da će ukidanje carine 100% od strane Kurtijeve Vlade 1. aprila biti uzrok za vraćanje Srbije za pregovarački sto.

„Ono što mi uopšteno pada u oči je da odluka o ukidanju carine ima rok, odnosno do 15. juna 2020. Dakle, ne govorimo o ukidanju carine već privremenoj meri koja će verovatno deblokirati određene procese, ali zaista imam mnogobrojne sumnje da će to uticati na učestalost dijaloga ili preciznije omogućiti nastavak dijaloga“, rekao je on.


Hitni paket za prevazilaženje krize sa Covid-19

Preduzeća su osporila paneliste i povodom hitnog paketa Vlade za prevazilaženje krize sa pandemijom virusa korona. Vladin paket za pomoć različitim kategorijama pogođenim pandemijom je usvojen 30. marta i iznosi 170 miliona evra.

Taj paket, između ostalog, predviđa isplatu plata radnicima malih i srednjih preduzeća koji su pogođena pandemijom i dodatne plate za radnike na terenu koji su direktno izloženi opasnosti da se zaraze u njihovom radu.

Međutim, s druge strane, privredne komore u zemlji procenjuju da iznos hitnog paketa Vlade u iznosu od 170 miliona evra nije dovoljan da preduzeća prevaziđu krizu.

Berat Rukiqi, iz Privredne komore Kosova, i Arjan Zeka, iz Američke privredne komore, smatraju da bi ovaj paket trebao da bude 300 miliona evra.

“Imali smo zahtev za 300 miliona evra, zahtevali ih smo za hitni paket, ovo su oštećena preduzeća. Mislim da predloženi iznos neće imati odgovarajući efekat čak ni na povraćaj sredstava “, rekao je Rukiqi.

I Zeka iz Američke privredne komore deli isto mišljenje.

“Predložili smo paket mera koji bi dostigao 5% bruto domaćeg proizvoda u iznosu od 300 miliona evra jer bi samo ovim bilo moguće da se proporcionalno pokrije šteta koja je prouzrokovana preduzećima i zaposlenima”, rekao je on.

Međutim, u mnogim pitanjima koja su stigla na kallxo.com je iznet problem građana koji rade u sivoj zoni jer mnoga preduzeća na Kosovu nisu prijavila zaposlene sa nižim veštinama.

Bislimi je rekao da je ovo dobra prilika koju bi preduzeća trebala da iskoriste i prijave sve radnike koji rade za njih.

Sa druge strane, romska aktivistkinja Sakibe Jashari je zatražila detalje kako će biti raspodeljeno 2 miliona evra za najsiromašnije zajednice, koje je privremena Vlada Kosova pre nekoliko dana izdvojila za borbu protiv pandemije.

Bislimi je rekao da se je na Vladi razgovaralo kako podeliti pomoć za zajednice:

“Došao nam je predlog da možda najbolje kapacitete za sprovođenje u praksi (raspodele humanitarne pomoći) ima Crveni krst Kosova, ali isti nije prisutan na severu”, rekao je Bislimi.

“Važno je da u ovom slučaju nijedan cent neće otići na strane konsultante ovde”, obećao je on.

Na pitanja kada će biti isplaćene plate radnicima koji nisu plaćeni tokom marta i koji rizikuju da ne budu isplaćeni u aprilu, Bislimi je obećao da će osobe koje su najviše pogođene, koje su izgubile mesečnu platu zbog COVID19, istu primiti krajem aprila. “Oni koji nisu primili martovsku platu će je primiti pre kraja aprila”, dodao je Bislimi.

Sa druge strane, postoje proizvođači hrane koji su odlučili da ne nametnu nikakve troškove Vladi.

Burim Piraj, vlasnik fabrike za preradu mesa “Meka”, rekao je da je odlučio da uopšte ne podnese zahtev Vladi za nadoknadu preduzeća tokom COVID-a i dodao da će i dalje zadržati najnižu platu na 350 evra u njegovoj kompaniji, kao što je bio odlučio nekoliko meseci pre pojave pandemije.

„Ja taj novac neću uzeti (od Vlade) kako bih se solidarizovao sa Vladom Kosova. Treba se odreći logike samo uzimanja koristi od države, mi moramo da pomognemo našoj državi“, rekao je Piraj.

“Ne mogu objasniti radniku da imam finansijskih problema i da mu isplatim platu od 170 evra, a sa druge strane da imam Porše ili Mercedes i idem na odmor u Dubai, to je problematično”, rekao je Piraj.

Piraj je odlučio da poveća platu za 30 od ukupno 80 zaposlenih u njegovoj kompaniji kada je Albin Kurti 3. marta rekao na jednoj radionici Poslovne komore Kosova da ne može da postoji plata ispod 350 evra u privatnom sektoru jer je minimalna plata u javnom sektoru 500 evra i obećao je da “država treba da pomogne u ovom slučaju jer ne može da bude u redu… “.

„Ova serija debata podržana je i finansirana od strane UNMIK-a. Program oslikava samo individualna gledišta.“